KARAKTERISTIKE I KLJUČNI FAKTORI EFIKASNOG SAVETODAVNOG RADA
Glavni sadržaj članka
Apstrakt
U radu se ukazuje na kompleksnost i specifičnost savetovanja kao profesionalne delatnosti, te ističe važnost sagledavanja pretpostavki efikasnog savetodavnog rada. U tom smislu, u tekstu je dat osvrt na osnovne karakteristike i ciljeve savetovanja kao procesa koji je usmeren na osnaživanje pojedinaca ili grupa da sopstvenim aktivnim delovanjem promene svoje životne situacije i unaprede svoje resurse. Poseban akcenat stavljen je na analizu dva faktora koja su ključna za efikasnost savetodavnog rada, a to su - korisnik savetovanja, tj. pojedinac ili grupa sa svim svojim potrebama, motivima, očekivanjima i ciljevima, i savetnik, tj. stručnjak sa svim osobinama ličnosti, znanjima i veštinama. Pritom se naglašava da efikasno savetodavno delovanje nije moguće bez uspostaljanja pozitivne emocionalne klime i adekvatnog odnosa između savetnika i korisnika savetovanja. Imajući u vidu da savetovanje ne daje model rešenja, već potpomaže oslobađanje potencijala ličnosti koji su blokirani, u zaključku se ističe važnost izbora adekvatnog pristupa u savetodavnom radu, kao i važnost uspostavljanja podržavajuće atmosfere koja će korisniku savetovanja pružati osećaj zadovoljstva, prihvaćenosti i sigurnosti u savetodavnom procesu.
Detalji članka
Reference
Bouillet, D. i Uzelac, S. (2007). Osnove socijalne pedagogije. Zagreb: Školska knjiga.
Corey, G. (2004). Teorija i praksa psihološkog savjetovanja i psihoterapije.
Jastrebarsko: Naklada Slap.
Frankl, V. (2007). Nečujan vapaj za smislom- psihoterapija i humanizam.
Beograd: IP Žarko Albulj.
Gladding, S. (2012). Counseling: A Comprehensive Profession (7th
edition). N.J.: Pearson /Merrill/ Prentice Hall.
Goleman, D. (2010). Socijalna inteligencija. Beograd: Geopoetika.
Grauwe, A. & Carron, G. (2007). Reforming school supervision for quality improvement. Paris: UNESCO.
Hartley, P. (1999). Interpersonal Communication. London: Routledge.
Hechler, O. (2010). Pedagoško savjetovanje - teorija i praksa odgojnog sredstva. Zagreb: Erudita.
Jalom, I. (2011). Čari psihoterapije. Novi Sad: Psihopolis.
Janković, J. (2004). Savjetovanje u psihosocijalnom radu, Zagreb: Nacionalna Sveučilišna knjižnica.
Jurić, V. (2004). Metodika rada školskog pedagoga. Zagreb: Školska knjiga.
Kecmanović, D. (1975). Socijalna psihijatrija. Sarajevo: Svjetlost.
Laklija, M., Kolega, M., Božić, T. i Mesić, M. (2011). Supervizijski stil i komunikacijski procesi u superviziji iz perspective supervizora. Ljetopis socijalnog rada, 18(2), 365-382.
Mandić, P. (1986). Savjetodavni vaspitni rad. Sarajevo: Svjetlost, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.
McLeod, J. (2001). An introduction to counseling. Buckingham: Open University Press.
Nelson-Jones, R. (2007). Praktične vještine u psihološkom savjetovanju i pomaganju. Jastrebarsko: Naklada Slap.
Reardon, K. K. (1998). Interpersonalna komunikacija - Gdje se misli susreću. Zagreb: Alineja.
Resman, M. (2000). Savjetodavni rad u vrtiću i školi. Zagreb: Hrvatsko- pedagoško-književni zbor.
Rodžers, K. (1985). Kako postati ličnost. Beograd: Nolit.
Silov, M. (2000). Smisao, cilj i zadaci razvojne djelatnosti pedagoga - stručnih suradnika. U: Pedagozi - stručni suradnici u inovacijskom vrtiću i školi (42-53). Zagreb: Hrvatski pedagoško-književni zbor.
Trnavac, N. (1996). Pedagog u školi. Beograd: Učiteljski fakultet.