TEORIJA KONEKTIVIZMA U OBRAZOVANJU

Glavni sadržaj članka

Maja M. Bosanac Jovana J. Milutinović

Apstrakt

Sve veće prodiranje tehnologije u proces obrazovanja rezultiralo je aktuelizovanjem sintagme o pedagogiji usmerenoj ka tehnologiji u okviru promišljanja o učenju za digitalno doba. U tom kontekstu, cilj rada jeste da se analizira konektivizam koji se definiše kao teorija učenja za digitalno doba u okviru onlajn učenja. Ovaj cilj konkretizovan je na sledeće zadatke: predstavljenje i analiziranje osnovnih postavki konektivizma kao potencijalne nove teorije učenja i dovođenje u vezu tih postavki s idejema učenja Ivana Iliča u okviru teorija deškolovanja, istraživanje relacija između konektivizma i drugih teorija učenja (biheviorizam, kognitivizam i konstruktivizam) i razmatranje kritika upućenih konektivizmu. Na osnovu analizirane literature izvode se zaključci o mogućnostima primene i aktuelizovanja teorije konektivizma u obrazovanju.

Detalji članka

Broj časopisa
Sekcija
Članci

Reference

Bali, M. (2014). MOOC pedagogy: Gleaning good practice from existing MOOCs. Journal of Online Learning and Teaching, 10(1), 44–56.

Barnett, J., McPherson, V., & Sandieson, R. M. (2013). Connected teaching and learning: The uses and implications of connectivism in an online class. Australasian Journal of Educational Technology, 29(5), 685–698.

Bell, F. (2011). Connectivism: Its place in theory-informed research and innovation in technology-enabled learning. International Review of Research in Open and Distance Learning, 12(3), 98–118.

Calvani, A. (2008). Connectivism: New paradigm or fascinating pot-pourri? Journal of e-learning and Knowledge Society, 4(1), 247–252.

Chetty, D. (2013). Connectivism: Probing prospects for a technology-centered pedagogical transition in religious studies. Alternation, 10(Special Edition), 172–199. Retrieved 3.7.2021. from http://alternation.ukzn.ac.za/Files/docs/20.7/09%20Che.pdf

Downes, S. (2019). Recent work in connectivism. European Journal of Open, Distance and e-Learning, 22(2), 113–132.

Freire, P. (2002). Pedagogija obespravljenih. Zagreb: Odraz – Održivi razvoj zajednice

Ilič. I (1980). Dole škole. Beograd: Beogradski izdavačko-grafički zavod.

Jandrić, P. i Boras, D. (2013). Kritičko E-obrazovanje: borba za moć i značenje u umreženom društvu. Beograd: Eduka.

Klajn, I. i Šipka, M. (2012). Veliki rečnik stranih reči i izraza. Novi Sad: Prometej.

Kop, R. (2011). The challenges to connectivist learning on open online networks: Learning experiences during a massive open online course. International Review of Research in Open and Distance Learning, 12(3), 19–38.

Kop, R., & Hill, A. (2008). Connectivism: Learning theory of the future or vestige of the past? International Review of Research in Open and Distance Learning, 9(3),1–13.

Pavlović D. i Petrović, D. (2019). Teorija konektivizam i učenje stranih jezika.U D. Pralica i N. Šinković (Ur.), Digitalne medijske tehnologije i društveno-obrazovne promene, 8 (305–317). Novi Sad: Filozofski fakultet.

Şahin, M. (2012). Pros and cons of connectivism as a learning theory. International Journal of Physical and Social Sciences 2(4), 437–454.

Siemens, G. (2005). Connectivism: A learning theory for the digital age. Retrieved 23.04.2021 fromhttps://jotamac.typepad.com/jotamacs_weblog/files/Connectivism.pdf

Siemens, G. (2012). Orientation: Sensemaking and wayfinding in complex distributed online information environments (Unpublished Doctoral dissertation). UK: University of the Highlands and Islands. Retrieved 3.7.2021. from https://pureadmin.uhi.ac.uk/ws/portalfiles/portal/3077978/George_Siemens_thesis.pdf

Utecht, J., & Keller, D. (2019). Becoming relevant again: Applying connectivism learning theory to today's classrooms. Critical Questions in Education, 10(2), 107–119.

Votson, R. (2016). Budući umovi, kako digitalno doba menja naš um. Beograd: Plato.