KARAKTERISTIKE UČENIKA SA HIPERKINETIČKIM POREMEĆAJEM I STRATEGIJE POUČAVANJA U VASPITNO-OBRAZOVNOM PROCESU
Bočna strana članka
Objavljeno
Oct 16, 2019
Glavni sadržaj članka
Apstrakt
U radu su opisane karakteristike učenika sa hiperkinetičkim poremećajem (ADHD) i ukazano je na osnovne simptome hiperkinetičkog poremećaja: hiperaktivnost, impulsivnost i deficit pažnje. Posebno se ističu preterana promenljivost u reakcijama na situacije i problemi slabe regulacije i inhibicije ponašanja. Teškoće u učenju, slaba školska postignuća, problemi u međuvršnjačkim odnosima, problemi sa kontrolom ponašanja svakodnevica su dece s ADHD-om. Nerazumevanje karakteristika samog poremećaja i detetovih osećanja, kao i nemogućnost deteta da se adekvatno nosi sa svakodnevnim zahtevima škole, u aktuelnoj školskoj praksi sreću se svakodnevno. Kako bi učenici razumeli svoju okolinu i snalazili se u svakodnevnim situacijama, neophodno je da usvoje socijalne veštine. Nepoznavanje efikasnih strategija rada sa učenicima sa hiperkinetičkim poremećajem može negativno uticati na socijalno ponašanje i akademska postignuća te grupe učenika. Upravo iz tog razloga u radu se ukazuje na neophodnost primene adekvatnih strategija poučavanja i intervencija u vaspitno-obrazovnom radu sa ovom populacijom učenika.
Detalji članka
Broj časopisa
Sekcija
Članci
Reference
Američko psihijatrijsko udruženje (1998). DSM-IV: Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje, Jastrebarsko: „Naklada Slap“.
Barkley, R. A. (1997). ADHD and the Nature of Self-Control. New York: The Guilford Press.
Barkley, R.A. (2000). Taking Charge of ADHD: The Complete, Authoritative Guide for Parents. New York: The Guilford Press.
Carbone, E.(2001).Arranging the classroom with an eye (and ear) to studens with ADHD. Teaching Exceptional Children;34(2):72-81.
Carlson, C. L., Booth, J. E., Shin, M., & Canu, W. H. (2002). Parent-, teacher-, and self-rated motivational styles in ADHD subtypes. Journal of learning disabilities, 35(2), 104-113.
Cook, B.C., Landrum, T.J., Tankersley, M., & Kauffman, J.M. (2003). Bringing Research to Bear on Practice: Effecting Evidence-Based Instruction for Students with Emotional or Behavioral Disorders. Education and Treatment of Children, 26(4):345-361.
Cooley, M. L. (2010). Podučavanje dece s poremećajima mentalnog zdravlja i učenja u redovnoj nastavi: Kako prepoznati, razumeti i podržati đake s posebnim potrebama. Beograd: Kreativni centar.
Damjanović, R. (2009). Obeležja i korelati Hiperkinetičkog poremećaja na mlađem školskom uzrastu: neobjavljena magistarska teza. Novi Sad: Filozofski fakultet.
Dedaj, M. (2013). Dete sa hiperkinetičkim sindromom u socijalnom okruženju, u: Tematski zbornik radova: Ostvarivanje inkluzije u predškolskoj ustanovi i osnovnoj školi, Institut za pedagoška istraživanja i Visoka škola strukovnih studija za vaspitače i poslovne informatičare Sirmijum Sremska Mitrovica, str. 145-163.
DuPaul, G. J. & Stoner, G. (2003). ADHD in the schools. New York: Guilford.
Hughes, L. & Cooper, P. (2009). Razumijevanje djece s ADHD sindromom i pružanje potpore: strategije za nastavnike, roditelje i ostale stručnjake. Jastrebarsko: Naklada Slap.
Fabiano, G. A., & Pyle, K. (2019). Best practices in school mental health for attention-deficit/hyperactivity disorder: a framework for intervention. School Mental Health, 11(1), 72-91.
Ilić, M. (2009). Inkluzivna nastava. Istočno Sarajevo: Filozofski fakultet.
Išpanović-Radojković, V., Bojanin, S., i Stefanović, T. (1983). Relaksacija kao terapijski metod u defektologiji, Defektologija, 1-2, 255-260, Zagreb: Fakultet za defektologiju.
Jovanović, N., Jovanović-Firevski, T., i Jovanović, S. (2007). ADD/ADHD: Deficit pažnje i hiperaktivnost dece, osobenosti-dijagnostika-tretman, Beograd: Centar za primenjenu psihologiju.
Jurin, M., i Sekušak-Galešev, S. (2008). Poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću (ADHD)-multimodalni pristup. Paediatria Croatica, 52(3), 195-201.
Kern, L., Delaney, D., Clarke, S., Dunlap. G., & Childs, K. (2001). Improving the Classroom Behavior of Students with Emotional and Behavioral Disorders Using Individualized Curricular Modifi cations. Journal of Emotional and Behavioral Disorders, 9(4):239- 247.
Kocijan-Hercigonja D., Buljan Flander G., i Vučković D. (2004). Hiperaktivno dijete: uznemireni roditelji i odgajatelji, Jastrebarsko: „Naklada Slap“.
McNamara BE & McNamara FJ. (2000). Keys to Parenting a Child with Attention Deficit Disorders. CHM Family Resource Library, Detroit.
Mitrović, D., Ivanović-Kovačević, S., Marković, J., Stokin, B., Šobot, J., i Srđanović, J. (2008). Hiperkinetski poremećaj: priručnik za pedijatre i psihologe, Novi Sad: Institut za javno zdravlje Vojvodine.
Moffitt, T.E. & Melchior, M. (2007). Why does the Worldwide Prevalence of Children Attention Deficit Hyperactivity Disorder Matter? American Journal of Psychiatry, 164, 856-858.
Nietzel, M. T., Bernstein, D.A. & Milich, R. (2002). Uvod u kliničku psihologiju. Jastrebasko, Naklada Sklap.
Nikolić, G. (2014). Teorija i praksa obrazovanja učenika sa smetnjama u razvoju. Sombor: Pedagoški fakultet Univerziteta u Novom Sadu.
Sutherland, K. S.& Snyder, A. (2007). Effects of Reciprocal Peer Tutoring and Self-Graphing on Reading Fluency and Classroom Behavior of Middle School Students with Emotional or Behavioral Disorders. Journal of Emotional and Behavioral Disorders, 15(2):103- 118.
Sutherland, K.S., Lewis-Palmer, T., Stichter, J., & Morgan, P.L. (2008). Examining the Infl uence of Teacher Behavior and Classroom Context on the Behavioral and Academic Outcomes for Students with Emotional or Behavoral Disorders. The Journal of Special Education, 41(4):223-233.
Svetska zdravstvena organizacija (1998). MKB-10 Klasifikacija mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja: Dijagnostički kriterijumi za istraživanje, Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.
Tadić, N. (2000). Psihijatrija detinjstva i mladosti, Beograd:Naučna knjiga.
Trebješanin, Ž. (2000). Rečnik psihologije, Beograd: Stubovi kulture.
Vannest, K.J., Temple-Harvey, K.K., Mason, B.A. (2009). Adequate Yearly Progress for Students with Emotional and Behavioral Disoders through Research-Based Practice. Preventing School Failure, 53(2):73-83.
Wallon, H. (1925). Stades et troubles du développement psychomoteur et mental chez l'enfant (Vol. 2). Librairie Félix Alcan.
Barkley, R. A. (1997). ADHD and the Nature of Self-Control. New York: The Guilford Press.
Barkley, R.A. (2000). Taking Charge of ADHD: The Complete, Authoritative Guide for Parents. New York: The Guilford Press.
Carbone, E.(2001).Arranging the classroom with an eye (and ear) to studens with ADHD. Teaching Exceptional Children;34(2):72-81.
Carlson, C. L., Booth, J. E., Shin, M., & Canu, W. H. (2002). Parent-, teacher-, and self-rated motivational styles in ADHD subtypes. Journal of learning disabilities, 35(2), 104-113.
Cook, B.C., Landrum, T.J., Tankersley, M., & Kauffman, J.M. (2003). Bringing Research to Bear on Practice: Effecting Evidence-Based Instruction for Students with Emotional or Behavioral Disorders. Education and Treatment of Children, 26(4):345-361.
Cooley, M. L. (2010). Podučavanje dece s poremećajima mentalnog zdravlja i učenja u redovnoj nastavi: Kako prepoznati, razumeti i podržati đake s posebnim potrebama. Beograd: Kreativni centar.
Damjanović, R. (2009). Obeležja i korelati Hiperkinetičkog poremećaja na mlađem školskom uzrastu: neobjavljena magistarska teza. Novi Sad: Filozofski fakultet.
Dedaj, M. (2013). Dete sa hiperkinetičkim sindromom u socijalnom okruženju, u: Tematski zbornik radova: Ostvarivanje inkluzije u predškolskoj ustanovi i osnovnoj školi, Institut za pedagoška istraživanja i Visoka škola strukovnih studija za vaspitače i poslovne informatičare Sirmijum Sremska Mitrovica, str. 145-163.
DuPaul, G. J. & Stoner, G. (2003). ADHD in the schools. New York: Guilford.
Hughes, L. & Cooper, P. (2009). Razumijevanje djece s ADHD sindromom i pružanje potpore: strategije za nastavnike, roditelje i ostale stručnjake. Jastrebarsko: Naklada Slap.
Fabiano, G. A., & Pyle, K. (2019). Best practices in school mental health for attention-deficit/hyperactivity disorder: a framework for intervention. School Mental Health, 11(1), 72-91.
Ilić, M. (2009). Inkluzivna nastava. Istočno Sarajevo: Filozofski fakultet.
Išpanović-Radojković, V., Bojanin, S., i Stefanović, T. (1983). Relaksacija kao terapijski metod u defektologiji, Defektologija, 1-2, 255-260, Zagreb: Fakultet za defektologiju.
Jovanović, N., Jovanović-Firevski, T., i Jovanović, S. (2007). ADD/ADHD: Deficit pažnje i hiperaktivnost dece, osobenosti-dijagnostika-tretman, Beograd: Centar za primenjenu psihologiju.
Jurin, M., i Sekušak-Galešev, S. (2008). Poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću (ADHD)-multimodalni pristup. Paediatria Croatica, 52(3), 195-201.
Kern, L., Delaney, D., Clarke, S., Dunlap. G., & Childs, K. (2001). Improving the Classroom Behavior of Students with Emotional and Behavioral Disorders Using Individualized Curricular Modifi cations. Journal of Emotional and Behavioral Disorders, 9(4):239- 247.
Kocijan-Hercigonja D., Buljan Flander G., i Vučković D. (2004). Hiperaktivno dijete: uznemireni roditelji i odgajatelji, Jastrebarsko: „Naklada Slap“.
McNamara BE & McNamara FJ. (2000). Keys to Parenting a Child with Attention Deficit Disorders. CHM Family Resource Library, Detroit.
Mitrović, D., Ivanović-Kovačević, S., Marković, J., Stokin, B., Šobot, J., i Srđanović, J. (2008). Hiperkinetski poremećaj: priručnik za pedijatre i psihologe, Novi Sad: Institut za javno zdravlje Vojvodine.
Moffitt, T.E. & Melchior, M. (2007). Why does the Worldwide Prevalence of Children Attention Deficit Hyperactivity Disorder Matter? American Journal of Psychiatry, 164, 856-858.
Nietzel, M. T., Bernstein, D.A. & Milich, R. (2002). Uvod u kliničku psihologiju. Jastrebasko, Naklada Sklap.
Nikolić, G. (2014). Teorija i praksa obrazovanja učenika sa smetnjama u razvoju. Sombor: Pedagoški fakultet Univerziteta u Novom Sadu.
Sutherland, K. S.& Snyder, A. (2007). Effects of Reciprocal Peer Tutoring and Self-Graphing on Reading Fluency and Classroom Behavior of Middle School Students with Emotional or Behavioral Disorders. Journal of Emotional and Behavioral Disorders, 15(2):103- 118.
Sutherland, K.S., Lewis-Palmer, T., Stichter, J., & Morgan, P.L. (2008). Examining the Infl uence of Teacher Behavior and Classroom Context on the Behavioral and Academic Outcomes for Students with Emotional or Behavoral Disorders. The Journal of Special Education, 41(4):223-233.
Svetska zdravstvena organizacija (1998). MKB-10 Klasifikacija mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja: Dijagnostički kriterijumi za istraživanje, Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.
Tadić, N. (2000). Psihijatrija detinjstva i mladosti, Beograd:Naučna knjiga.
Trebješanin, Ž. (2000). Rečnik psihologije, Beograd: Stubovi kulture.
Vannest, K.J., Temple-Harvey, K.K., Mason, B.A. (2009). Adequate Yearly Progress for Students with Emotional and Behavioral Disoders through Research-Based Practice. Preventing School Failure, 53(2):73-83.
Wallon, H. (1925). Stades et troubles du développement psychomoteur et mental chez l'enfant (Vol. 2). Librairie Félix Alcan.